Panel se izvorno nalazio na lijevom bočnom oltaru u kapeli San Sebastiano, smještenoj uz venecijansku benediktinsku crkvu San Lorenzo. Ondje su se čuvale relikvije brojnih svetaca i blaženika, poput onih carigradskog patrijarha sv. Pavla ili relikvija Sante Candide, mučenice iz Bolzana (Bolsene). Tu su se nalazili i ostaci blaženog Giovannija Olinija, župnika stare venecijanske župe San Zan Degolà i biskupa Leona Bemba. Kapela San Sebastiano imala je funkciju molitvenog mjesta namijenjenog benediktinskim redovnicama, kojima je služila kao „unutarnja crkva“. U kapeli su se nalazila tri oltara. Onaj glavni je bio opremljen palom Palme Mlađeg, a na bočnom oltaru se nalazila slika Flamanca Michelea Desublea. Škrinja Leona Bemba je bila smještena na lijevom oltaru koji je bio posvećen Bogorodici i svetom Franji Asiškom. Kapela je bila obnovljena između 1629. i 1632., a u funkciji je ostala do 1806. godine.
Postoji nekoliko pretpostavki o tome kako je Panel blaženog Leona Bemba bio izvorno postavljen na lijevom bočnom oltaru. U starijoj se literaturi može naći pretpostavka da je panel izvorno bio paliotto, odnosno antependij. Ova teorija je kasnije odbačena jer raskošno slikana djela poput ovoga te, k tome, ovako važne ikonografske tematike, obično nisu postavljana ispred oltarne menze, na mjesto antependija. Nakon toga je iznesena zamisao da je panel, u stvari, bio poklopac blaženikova sarkofaga, poput onoga blažene Giuliane da Collalto. U tom slučaju, oslikani bi dio panela bio, u stvari, unutrašnja strana poklopca škrinje. Takav tip sarkofaga otvarao se samo na blagdan blaženika ili u ponekoj drugoj posebnoj prilici. Ova teorija uvjerljivo tumači zašto se krajem 15. stoljeća ukazala potreba da se na prednju stranu sarkofaga postavi djelo Lazzara Bastianija. No, i ova je zamisao u posljednje vrijeme napuštena. Danas je uglavnom prihvaćena zamisao da je panel bio smješten ispred sarkofaga te je bio svima vidljiv. Međutim, iz još uvijek nepoznatih razloga panel je krajem 15. stoljeća uklonjen iz crkve te prenesen i sačuvan u ženskom benediktinskom samostanu San Lorenzo. Na sličan je način i sarkofag Giuliane da Collalto uklonjen iz crkve Santi Biagio e Cataldo na Giudecchi te prenesen u samostan. Bitno je istaknuti kako je, problem izvorne funkcije detaljno analizirala Anna Krekić, 2005. godine, prihvaćajući s oprezom teoriju o funkciji panela kao prednjem pokrovu škrinje, odnosno dossaleu. Tu je zamisao kasnije prihvatila i Zuleika Murat.
LUCIANA FUKS