{"id":154,"date":"2022-01-15T12:28:25","date_gmt":"2022-01-15T12:28:25","guid":{"rendered":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/?page_id=154"},"modified":"2022-01-30T11:55:54","modified_gmt":"2022-01-30T11:55:54","slug":"gaetano-grezler","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/?page_id=154","title":{"rendered":"GAETANO GREZLER"},"content":{"rendered":"\n<p>Gaetano Grezler (Verona, o. 1764. \u2013 Venecija, 1846.) je bio slikar i kolekcionar umjetnina. Prve poduke iz slikarskog zanata dobio je ve\u0107 u rodnome gradu, kod lokalnog majstora Giuseppea Cignarolija (Verona, 1727. \u2013 1796.), franjevca s redovni\u010dkim imenom Fra Felice. Godine 1786. Cignaroli odlazi u samostan smje\u0161ten u obli\u017enjem gradi\u0107u Isola della Scala, \u0161to je o\u010dito potaknulo i mladog Grezlera da promijeni sredinu te se nedugo nakon toga i on seli iz Verone u Veneciju. U gradu na lagunama upisuje Akademiju lijepih umjetnosti 1787. godine, a \u010detiri godine kasnije ve\u0107 je \u010dlan venecijanske udruge slikara &#8211; <em>Collegio dei pittori<\/em> te se u njezinim dokumentima navodi da je Grezler \u201efigurist\u201c, dakle majstor specijaliziran za prikazivanje likova. Misli se ovdje prvenstveno na ljudske likove, a rije\u010d je o tada najcjenjenijem slikarskom \u017eanru. Naredne, 1792. godine postaje profesor na istoj Akademiji na kojoj je netom dovr\u0161io svoje \u0161kolovanje.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Odmah po dolasku u Veneciju, Grezler je stekao za\u0161titu tada veoma utjecajne obitelji Giovanelli te je postao njihov ku\u0107ni slikar, naslijediv\u0161i na toj poziciji Giuseppea Angelija (Venecija, o. 1710. \u2013 1798.), &nbsp;jednog od najva\u017enijih venecijanskih umjetnika sredine i druge polovice 18. stolje\u0107a. O tome svjedo\u010de potpisane i datirane slike iz 1787. godine, a rije\u010d je o najranijim sa\u010duvanim Grezlerovim djelima. Ona prikazuju salonska dru\u017eenja, najvjerojatnije u ku\u0107i obitelji Giovanelli. Na platnima koja jo\u0161 uvijek odra\u017eavaju utjecaj Fra Felicea, ali i poznavanje slikarskih djela Pietra Longhija (Venecija, 1702. \u2013 1785.) \u0161to se manifestira u naturalizmu koji ponekad grani\u010di s karikaturalno\u0161\u0107u, mo\u017ee se prepoznati venecijanskog patrijarha Federica Mariju Giovanellija (Venecija, 1728. \u2013 1800.) te njegova brata Giovannija Benedetta Giovanellija, prokuratora svetog Marka (Venecija, 1726. \u2013 1791.).<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Po svemu sude\u0107i, pokroviteljstvo ove obitelji Grezleru je otvorilo vrata prema narud\u017ebama drugih uglednika poput veronskog biskupa Giovannija Andree Avogadra (Venecija, 1735 \u2013 Padova, 1815.), generalnog providura Carla Aurelia Widmanna (Venecija, 1750. \u2013 Krf, 1798.), ali i Luigija Barnabe Niccoloa Marie Chiaramontija (Cesena, 14. kolovoza 1742. \u2013 Rim, 20. kolovoza 1823.), koji je izri\u010dito tra\u017eio da ga Grezler naslika nakon \u0161to je izabran za papu 1800. godine pod imenom Pio VII. u benediktinskom samostanu San Giorgio Maggiore u Veneciji.<\/p>\n\n\n\n<p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; Osim portreta politi\u010dkih i crkvenih velikodostojnika, in\u017eenjera i pomoraca, Gaetano Grezler je slikao i prizore religioznih scena za crkve u Veneciji i okolici. Na\u017ealost, malo toga je sa\u010duvano. Mogu se izdvojiti fragmenti oltarne slike s prikazima svetog Ljudevita Gonzage i Kajetana iz Thiene u \u017eupnoj crkvi San Lorenzo u gradu Mestre iz 1817. godine te dva djela u vodnjanskoj \u017eupnoj crkvi svetog Bla\u017ea koja su, prema tradiciji, bila namijenjena za \u017eupnu crkvu svetoga Antuna Opata u Velom Lo\u0161inju. Rije\u010d je o slici <em>Bogorodica sa svetim Antunom Opatom, svetim Antunom Padovanskim i svetim Grgurom iz Spoleta<\/em> \u0161to se datira u drugo desetlje\u0107e 19. stolje\u0107a te o dopojasnom prikazu svetog Antuna Padovanskog iz 1808. godine. Grezler je za crkvu u Vodnjanu napravio i freske s personifikacijama <em>Vjere<\/em> i <em>Religije<\/em>, koje su se nalazile uz oltar Presvetog Sakramenta, no one nisu o\u010duvane. Pred kraj \u017eivota \u2013 1842. godine \u2013 napravio je i oltarnu palu s temom <em>Piet\u00e0<\/em> za kanosijanski oratorij u venecijanskoj crkvi San Giobbe.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Boravak ovog veronskog majstora u Vodnjanu ve\u017ee se pak uz dogovor slikara s lokalnim obiteljima i mjesnim \u017eupnikom Giovannijem Trombom, \u0161to je postignut 1818. godine. Kako bi sebi i supruzi Magdaleni osigurao egzistenciju u nestabilnim vremenima \u010diji uzrok valja tra\u017eiti u promjenama izazvanim francuskim osvajanjima i revolucijom, Gaetano Grezler je odlu\u010dio Vodnjancima ustupiti svoju zbirku relikvija i umjetnina u zamjenu za smje\u0161taj u prostoru iznad sakristije crkve svetog Bla\u017ea te do\u017eivotno uzdr\u017eavanje za njega i suprugu. Naime, nakon \u0161to su francuske vlasti u Veneciji ukinule i zatvorile mnoge crkvene institucije te tako raspr\u0161ile njihove inventare, veronski je slikar kupovinom, donacijama i lukavstvom do\u0161ao u posjed dragocjenih relikvija, relikvijara, oltara, liturgijskih predmeta, kipova te slika, a dio predmeta iz zbirke naslijedio je i od obitelji Giovanelli. Nije to\u010dno poznato do kad se Grezler zadr\u017eao u Vodnjanu i iz kojeg je razloga oti\u0161ao, me\u0111utim pretpostavlja se da je gradi\u0107 napustio oko 1835., a dvije godine kasnije, nakon kratkog boravka u Vicenzi, zabilje\u017een je u Veneciji. Grezler se 1839., kao 74-godi\u0161njak, poku\u0161ao ponovno zaposliti kao profesor na Akademiji lijepih umjetnosti. S obzirom da ondje godinama nisu imali nikakvih vijesti o njemu te se smatralo da je preminuo, izbrisan je s popisa njezinih \u010dlanova. Grezler je stoga odlu\u010dio restaurirati portrete Federica Marije Giovanellija i vikara crkve San Bartolomeo Francesca Franceschinija koje je napravio u mladosti, a sve kako bi dokazao \u010dlanovima Akademije da je unato\u010d raznim nevoljama koje su ga sna\u0161le u \u017eivotu, ne samo \u017eiv ve\u0107 i pun slikarskog \u017eara. Da Grezlerova samouvjerenost nije bila bez pokri\u0107a svjedo\u010di <em>Portret mladog mu\u0161karca<\/em> iz 1843. godine gdje se unato\u010d uznapredovaloj majstorovoj \u017eivotnoj dobi i dalje mo\u017ee vidjeti njegova slikarska vje\u0161tina. Grezler je, kako se \u010dini, slikao gotovo do posljednjih dana svog \u017eivota, odnosno sve dok ga op\u0107a slabost nije prikovala uz krevet. Zabilje\u017eeno je kako je \u010detiri mjeseca patio od dekubitusa te naposljetku umro 6. srpnja 1846. godine u venecijanskoj civilnoj bolnici u dobi od 82 godine. &nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Najva\u017enije relikvije iz zbirke Gaetana Grezlera su liturgijsko ruho prvog venecijanskog patrijarha svetog Lovre Giustinianija te pretpostavljeni instrumenti Kristove muke, ali i tijela bla\u017eenog Leona Bemba, Ivana Olinija i Nikoloze Burse. Puno je zna\u010dajnija, me\u0111utim, njegova zbirka umjetnina. Kako na\u017ealost nije sa\u010duvan inventar slikareve imovine u vrijeme dolaska u Vodnjan, danas ne mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u znati koji su sve predmeti bili njezin dio. Jasno je, me\u0111utim, da najve\u0107i dio vodnjanske pokretne umjetni\u010dke ba\u0161tine pripada Grezlerovoj donaciji. Tu se umjetni\u010dkom vrijedno\u0161\u0107u posebno isti\u010du mo\u0107nici mahom venecijanske izrade, poput <em>Relikvijara<\/em> <em>trna Kristove krune<\/em> \u0161to se datira u kraj 13., donosno po\u010detak 14. stolje\u0107a te <em>Relikvijara svete Marije Egipatske<\/em> iz tre\u0107e \u010detvrtine 16. stolje\u0107a. Me\u0111u slikama kvalitetom se isti\u010du radovi <em>Bogorodica Platytera \u0161titi dva sveca<\/em> iz 30-ih godina 15. stolje\u0107a autora Lorenza da Venezia (aktivan o. 1420. \u2013 o. 1460.), koja je po svemu sude\u0107i sredi\u0161nji panel gornjeg registra nekog kasnije raspr\u0161enog poliptiha, zatim <em>Junona<\/em> francuskog slikara Louisa Dorignyja (Pariz, 1654. \u2013 Verona, 1742.) \u0161to je nastala u prvoj polovici posljednjeg desetlje\u0107a 17. stolje\u0107a i Angelijev <em>Portret Giovannija Benedetta Giovanellija<\/em> iz 1779. godine koji se ubraja me\u0111u najljep\u0161a djela majstorove posljednje faze stvarala\u0161tva. Tu se nalazi i djelo Lazzara Bastianija (Padova, 1429. \u2013 Venecija, 1512.) \u00a0<em>Prizori iz \u017eivota bla\u017eenog Leonea Bemba<\/em> s kraja 15. stolje\u0107a koje sadr\u017eajem ponavlja najvrijednije djelo Grezlerove zbirke \u2013\u00a0 <em>Panel bla\u017eenog Leona Bemba<\/em> \u0161to ga je 1321. napravio Majstor Bogorodi\u010dine krunidbe iz 1324. godine. \u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">MARIN BOLI\u0106<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Gaetano Grezler (Verona, o. 1764. \u2013 Venecija, 1846.) je bio slikar i kolekcionar umjetnina. Prve poduke iz slikarskog zanata dobio je ve\u0107 u rodnome gradu, kod lokalnog majstora Giuseppea Cignarolija (Verona, 1727. \u2013 1796.), franjevca s redovni\u010dkim imenom Fra Felice. Godine 1786. Cignaroli odlazi u samostan smje\u0161ten u obli\u017enjem gradi\u0107u Isola della Scala, \u0161to je <a class=\"more-link\" href=\"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/?page_id=154\">Read More &#8230;<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/154"}],"collection":[{"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=154"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/154\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":652,"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/154\/revisions\/652"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/leonebembo.uniri.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=154"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}